Kad mu je bilo petnaest, počeo se pripremati za zvanje svećenika, a zaređen je 10 godina kasnije, u ožujku 1703., te bio lokalno poznat pod nadimkom il Prete Rosso  (riđokosi svećenik), što je referiralo na boju njegove kose. Ubrzo je napustio svećeničku službu, pretpostavlja se, zbog zdravstvenih problema – ponekad je, naime, zbog napadaja gušenja uzrokovanog astmom bio prisiljen prekinuti misu – no postoji i anegdota o tome da mu je jednom, za vrijeme mise, ideja za temu fuge pala na pamet, stoga je prekinuo službu da ode u sakristiju zapisati upravo tu temu. Pošto je bio uhvaćen na djelu, služenje mise ubuduće mu je bilo – zabranjeno.

​

Antonio je ubrzo, u rujnu 1703., našao novo zanimanje, ovoga puta kao maestro di violino u sirotištu za djevojčice Pio Ospedale della Pieta. Na tom radnom mjestu ostao je većinu života, budući da mu je radni ugovor sa sirotištem bio obnavljan 1703.-1709. te od 1711. nadalje (pretpostavlja se da je između 1709. i 1711. radio za Teatro Sant' Angelo, operno kazalište u Veneciji). 1713. Vivaldi je skladao svoju prvu operu Ottone in villa te mu je bilo dopušteno mjesec  dana izostati s posla kako bi otputovao u obližnju Vicenzu kako pripremio sve za prvu izvedbu opere. U studenom 1716. zbio se također jedan od velikih trenutaka u Antoniovoj glazbenoj karijeri – orkestar sirotišta izveo je njegov prvi oratorij, Juditha Triumphans devicta Holofernis barbaric, čija je tematika alegorijski prikaz pobjede kršćana nad Turcima. [2]

Vivaldi je postajao sve poznatiji u Europi – ne samo kao skladatelj i virtuozni violinist, već i kao jedan od najboljih učitelja violine, budući da je orkestar sirotišta u kojem je radio bio jedan od najboljih u Veneciji.

1718., Antoniu je ponuđena pozicija  Maestra di Cappella na dvoru princa Philipa od Darmstadta, guvernera Mantove. Antonio se preselio u Mantovu te u idućih nekoliko godina skladao brojne opere, putovao europskim baroknim prijestolnicama te uprizorivao izvedbe tih opera. Pedesetak opera je sačuvano, no pretpostavlja se da ih je izgubljeno još najmanje četrdeset. Čak ga je i tadašnji papa Benedikt XIII. pozvao u gostovanje jer je i sam želio svjedočiti njegovom virtuozitetu na violini. [3]

Za vrijeme boravka u Mantovi, Vivaldi je upoznao mladu pjevačicu Annu Tessieri koja je kasnije postala njegova učenica te ga sa svojom starijom sestrom Paulinom često pratila na turneje i putovanja. Veza između Antonia i Anne često je bila dovođena u pitanje kao samo strogo profesionalna, no nikakvi dokazi nisu pronađeni koji bi mogli pokazati suprotno. [2]