ANTONIO VIVALDI
BIOGRAFIJA
Antonio Vivaldi rodio se 4. ožujka 1678. kao jedno od osmero djece Giovannija Battiste Vivaldija i Camille Calicchio.
Antoniov otac Giovanni bio je profesionalni violinist te je od malena učio Antonia sviranju violine, čak i odlazeći na turneje po Veneciji sa sinom, što je Antoniu omogućilo i da upozna najbolje Venecijanske glazbenike i skladatelje toga doba. Otac mu je također bio jedan od osnivača venecijanske udruge glazbenika Sovvegno dei musicisti di Santa Cecilia, stoga se sa sigurnošću može utvrditi da je glazba u životu mladog Antonia bila prisutna od njegovih najranijih dana. Posebno valja istaknuti činjenicu da je predsjednik udruge Sovvegno dei musicisti di Santa Cecilia bio Giovanni Legrenzi, ranobarokni skladatelj i maestro di cappella u Bazilici svetog Marka, stoga je Antonio i od njega primao poduke, no ovoga puta iz skladanja. [1]
Međutim, Antonio je patio od kroničnog otežanog disanja te vjerojatno bolovao od neke vrste astme – što ga nije sprječavalo u tome da svira violinu i bavi se skladanjem – no spriječilo ga je u naumu da svira i drvene puhaće instrumente. [2]
Kad mu je bilo petnaest, počeo se pripremati za zvanje svećenika, a zaređen je 10 godina kasnije, u ožujku 1703., te bio lokalno poznat pod nadimkom il Prete Rosso (riđokosi svećenik), što je referiralo na boju njegove kose. Ubrzo je napustio svećeničku službu, pretpostavlja se, zbog zdravstvenih problema – ponekad je, naime, zbog napadaja gušenja uzrokovanog astmom bio prisiljen prekinuti misu – no postoji i anegdota o tome da mu je jednom, za vrijeme mise, ideja za temu fuge pala na pamet, stoga je prekinuo službu da ode u sakristiju zapisati upravo tu temu. Pošto je bio uhvaćen na djelu, služenje mise ubuduće mu je bilo – zabranjeno.
Antonio je ubrzo, u rujnu 1703., našao novo zanimanje, ovoga puta kao maestro di violino u sirotištu za djevojčice Pio Ospedale della Pieta. Na tom radnom mjestu ostao je većinu života, budući da mu je radni ugovor sa sirotištem bio obnavljan 1703.-1709. te od 1711. nadalje (pretpostavlja se da je između 1709. i 1711. radio za Teatro Sant' Angelo, operno kazalište u Veneciji). 1713. Vivaldi je skladao svoju prvu operu Ottone in villa te mu je bilo dopušteno mjesec dana izostati s posla kako bi otputovao u obližnju Vicenzu kako pripremio sve za prvu izvedbu opere. U studenom 1716. zbio se također jedan od velikih trenutaka u Antoniovoj glazbenoj karijeri – orkestar sirotišta izveo je njegov prvi oratorij, Juditha Triumphans devicta Holofernis barbaric, čija je tematika alegorijski prikaz pobjede kršćana nad Turcima. [2]
Vivaldi je postajao sve poznatiji u Europi – ne samo kao skladatelj i virtuozni violinist, već i kao jedan od najboljih učitelja violine, budući da je orkestar sirotišta u kojem je radio bio jedan od najboljih u Veneciji.
1718., Antoniu je ponuđena pozicija Maestra di Cappella na dvoru princa Philipa od Darmstadta, guvernera Mantove. Antonio se preselio u Mantovu te u idućih nekoliko godina skladao brojne opere, putovao europskim baroknim prijestolnicama te uprizorivao izvedbe tih opera. Pedesetak opera je sačuvano, no pretpostavlja se da ih je izgubljeno još najmanje četrdeset. Čak ga je i tadašnji papa Benedikt XIII. pozvao u gostovanje jer je i sam želio svjedočiti njegovom virtuozitetu na violini. [3]
Za vrijeme boravka u Mantovi, Vivaldi je upoznao mladu pjevačicu Annu Tessieri koja je kasnije postala njegova učenica te ga sa svojom starijom sestrom Paulinom često pratila na turneje i putovanja. Veza između Antonia i Anne često je bila dovođena u pitanje kao samo strogo profesionalna, no nikakvi dokazi nisu pronađeni koji bi mogli pokazati suprotno. [2]
Usprkos brojnim gostovanjima u raznim gradovima, eventualno se vratio u službu sirotišta te bio promaknut u koncertnog majstora, stoga je od njega bilo zahtijevano da napiše dva koncerta mjesečno, za što je bio i dodatno plaćen. U osmom opusu dotičnih koncerata, izdanom 1725., nalazi se njegovo najpoznatije djelo – Četiri godišnja doba, koncert za violinu i gudače. Na vrhuncu njegove karijere, njegova kantata Gloria e Imeneodi bila je izvedena na slavlju zaruka francuskog kralja Luja XV. Slijedeće godine kantata La Sena Festeggiante bila je napisana za i izvedena na krštenju francuske princeze Louise Elizabete.
Deveti Vivaldijev opus, La Cetra, bio je posvećen Karlu IV., tadašnjem caru Svetog Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti, koji je bio toliko impresioniran Vivaldijevim vještinama da ga je nagradio naslovom viteza te ga pozvao u Beč, kamo je kasnije i otputovao te priredio izvedbe nekoliko svojih opera. Pretpostavlja se da je Vivaldi, polaskan pohvalama koje je dobio od Karla IV., želio postati Maestro di Cappella na kraljevskom dvoru.
Kao i mnogi skladatelji tadašnjeg vremena, Vivaldi se u posljednjim godinama svog života našao u financijskim poteškoćama. Da financira svoj odlazak u Beč, morao je prodati mnogo rukopisa svojih skladbi po jeftinim cijenama, budući da je Karlo IV. umro ubrzo nakon što je Antonio stigao u Beč. To je ostavilo Antonia u situaciji bez novčanih sredstava i stalnog prihoda, stoga je ubrzo ostao osiromašen. [4]
Antonieva popularnost pogotovo je pala u ožujku 1740. kad je akademija La Pietà priredila večer posvećenu njegovoj glazbi na kojoj je izveo, umjesto novih djela koje je publika od njega očekivala, već izvedena i poznata djela. Kao posljedica toga i općenito činjenice da su se glazbeni ukusi generalne javnosti brzo mijenjali, Vivaldi je ubrzo bio zaboravljen, samo nekoliko godina nakon što je bio jedan od najpoznatijih skladatelja u Europi. Umro je 28. srpnja 1741., u dobi od 63 godine, od interne infekcije – pretpostavlja se upale želuca. Pokopan je istog dana na bolničkom groblju. [2]
OPUS
Za života, Vivaldi je bio jedan od najpopularnijih glazbenika Europe, pogotovo u Francuskoj (budući da se njegova glazba koristila na proslavama kraljevskih svečanosti), no nakon njegove smrti, bio je gotovo zaboravljen u klasičnom i romantičnom periodu.
Tijekom ranog 20. stoljeća Vivaldijeva se umjetnost počinje nanovo otkrivati. Slično kao što je Bach nakon smrti bio zaboravljen te otkriven kad je Mendelssohn izveo njegovu Muku po Mateju, za ponovno otkriće Vivaldija zaslužne su također izvedbe njegovih skladbi što je dovelo do zanimanja tadašnjih muzikologa za njegov rad i opus. Mnogo je radova otkriveno u tom periodu intenzivne potrage za ostavštinom Vivaldija.
Za oživljavanje Vivaldijeve glazbe pogotovo je zaslužan i muzikolog Alfredo Casella, koji je 1939. u Sieni organizirao Tjedan Vivaldijeve glazbe, na kojem je predstavio i dva gotovo najpopularnija njegova djela danas – L'Olimpiade i Gloria. Od tog događaja pa nadalje, Vivaldi posthumno uživa u ponovnoj europskoj slavi. [4]
Sva sačuvana Vivaldijeva djela organizirana su u RV-u, katalogu u kojem je rad tog velikog skladatelja u cjelinu organizirao muzikolog Peter Ryom. To nije prvi sabrani Vivadijev opus, no trenutno je najpouzdaniji i najcjelovitiji, budući da, za razliku od prethodnih kataloga, uključuje i skladbe pronađene u međuvremenu sastavljanja kataloga. [5]
Budući da se Vivaldija smatra jednim od najplodnijih skladatelja baroka, može se zaključiti i da je njegov opus velik i raznovrstan. U opusu se može naći slijedeće:
Opere. Sve Vivaldijeve opere opisane su kao dramma per musica, što bi bilo otprilike ekvivalentno formi i sadržaju tadašnje talijanske opere serie. Sam Vivaldi je tvrdio da je napisao čak 94 opere, no manje od 50 naslova tih opera je identificirano kao Vivaldijevi radovi, a partiture samo dvadesetak tih opera su sačuvane cijele ili bar djelomično. Razlog zbog kojeg je toliko djela ostalo neidentificirano jest tadašnja frekventna praksa pasticcia, koja rezultira time da muzikolozi koji razvrstavaju djela u kataloge nisu sigurni je li to originalni rad skladatelja, tj. trebaju li ili ne trebaju pripisati rad dotičnom skladatelju.
Koncerti. Vivaldi je napisao stotine koncerata za razne instrumente, najvećim djelom za violinu na kojoj je i sam bio virtuoz, no također i koncerte za mandolinu, violončelo, flautu te limena i drvena puhača glazbala.
Sakralna glazba, uglavnom iz doba kad se pripremao za svećeničku službu, tj. bio svećenik.
Sinfonie.
Sonate.
Komorna glazba. [6]
ZAKLJUČAK
Gledajući Vivaldijev velik i raznolik opus, važno je na njega napomenuti utjecaj glazbenika koje je za života upoznao, kao dijete putujući s ocem po Italiji i kasnije kao mladić, opet na putu po Europi gdje priređuje uprizorivanja svojih opera. Također je važno imati na umu da je većinu svog života proveo podučavajući violinu te vodeći orkestar La Piete, te je mnogo njegovih radova napisano za namjenu izvođenja upravo tog sastava mladih glazbenica. Naravno, ne smije se zanemariti ni utjecaj koji je Vivaldi imao i na tadašnje i na kasnije glazbenike, prije svega na Johanna Sebastiana Bacha. Danas je najpoznatije Vivaldijevo djelo zasigurno Le quattro stagioni, tj. Četiri godišnja doba, zahvaljujući korištenju u popularnoj kulturi (filmovima, serijama i sl.) no i aktualnosti zvuka i ljepoti melodije koja i današnjoj publici, više od 250 godina kasnije, i dalje zvuči svježe.
LITERATURA
[1] classic.fm (2017.) Vivaldi. Dostupno 3.6.2017.
na http://www.classicfm.com/composers/vivaldi/
[2] Osobni arhiv (bilježnica iz povijesti glazbe - 2017.)
[3] Ljiljana Ščedrov, Nataša Perak Lovričević (2009.) Glazbeni susreti 2. vrste
[4] biography.com (2015.) Antonio Vivaldi - later life and death. Dostupno 3.6.2017. na https://www.biography.com/people/antonio-vivaldi-9519560#later-life-and-death
[5] dardel.info (2017.) Antonio
Vivaldi. Dostupno 3.6.2017. na http://dardel.info/musique/Vivaldi_catalogue.php
[6] bach-cantatas.com (2017.) Antonio Vivaldi works. Dostupno 3.6.2017. na http://www.bach-cantatas.com/Lib/Vivaldi-Work.htm
POPIS KORIŠTENIH SLIKA
http://kult-portal.com/wp-content/uploads/2015/09/vivaldi-940x626.jpg
http://www.arkivmusic.com/graphics/portraits/vivaldi.jpg
https://s-media-cache-ak0.pinimg.com/736x/7d/67/e1/7d67e1fb7b2922a6ee0f955647a1f241.jpg
https://virginiaburges.files.wordpress.com/2015/09/vivaldi-manuscript-gloria-rv-589.jpg
https://www.breitkopf.com/assets/legacy/werk/8577_COVER_BV372.jpg
http://avivaldi.chez.com/vie/signatures.jpg
http://s011.radikal.ru/i317/1104/ef/435aa7d5a202.jpg